Beograd vs. Zagreb

Print Friendly, PDF & Email

Beograd vs. Zagreb

Beograd je za Zagreb u svakom smislu metropola i velegrad. Smiješno je uopće uspoređivati Zagreb sa Beogradom, iako je Beograd bombardiran, imao 10 godina sankcija….

Ako je neko u Hrvatskoj sinonim za urbanost, to je Ida Prester, pjevačica, voditeljica, aktivistica, ona o Beogradu kaže sljedeće:“Sve je nekako kao u Zagrebu ali samo veće, moćnije, krupnije i divlje! “

Martina Vrbos, hrvatska pjevačica kaže da je: “Beograd europski New York.”

Voditeljica sa MTV-ja Lana Borića uspoređujući Zagreb i Beograd kaže: “Srpska metropola, za razliku od ove naše živi 24 sata dnevno! Zabava u njoj ne svodi se na đuskanje i vešalice i baš zato – u njemu se uživa punim plućima!”.

Hrvatska glumica Irma Milović kaže: “On je tako sav WOW, svaki dan ima nešto novo, svaki dan nudi nešto novo. Tako da više mi odgovara”.

Hrvatska redateljica Marčela Zanki o Beogradu: “Sloboda, duh, nema mjere. Žive život punim plućima. To mi je motivirajuće i genijalno”.

Na kraju ne mora mi ni jedna od njih govoriti o tome jer sam sam živio u oba grada i Zagreb ne može sa Beograd ući u istu rečenicu. Zagreb je jedan relativno sređeni gradić, spoj srednje Evrope i Balkana, a Beograd je svjetska metropola i velegrad u svakom smislu te riječi.

U Beogradu jedna od prvih stvari koja upada u oči je ogroman broj mjesta gdje se prodaju knjige, knjižara ima ih puno više nego u Zagrebu. Ono što je mene iznenadilo kada sam došao u Beograd jer sam imao predrasude je upravo zavidna razina kulture i kulturnih događanja u tom gradu. Pretpostavio sam da se Zagreb ne može mjeriti po noćnom životu sa Beogradom, ali me iznenadilo koliko je Beograd i u kulturnom životu jači.

Isto je bilo i 1914. kada jedan od najpoznatijih hrvatskih pjesnika i pisaca svih vremena, Antun Gustav Matoš kaže kako se nakon sjaja Pariza, Beča i Beograda mora vratiti u provincijski Zagreb. Najveći hrvatski pisac svih vremana Krleža (zapazite da ni jedan od njih porijeklom nije Hrvat, Krleža je za sebe govorio da potiče iz Makedonije, a Matoš je govorio da je Bunjevac) piše o kulturi i urbanosti Zagreba sljedeće: “Dok su se dvije zagrebačke gospođe razgovarale na terasi hotela Esplanad na njemačkom, samo 100 metara dalje preko pruge ljudi su se valjali pijani, prljavi ko svinje.”

80 godina kasnije, žestoki hrvatski klero-fašist Elvis Duspara, urednik klero-fašističkog lista “Nacija” kaže za Zagreb da je kasaba opisujući svoj dolazak u njega 1994.

Prema tome, Beograd je bio i ostao velegrad, Zagreb je bio i ostao “provincijski gradić”.

Završit ćemo riječima velikog splitskog književnika i jednog od atnetatora na Bana Cuvaja (koji je bio od Beča postavljen u Zagreb kako bi spriječio ujedninje sa Srbijom), Vladimira Čerine iz 1914.:

“U Zagrebu bi od osamdeset hiljada stanovnika, pedeset hiljada njih trebalo povesti na klaonice. Ovom gradu cinika treba silom dati dušu i mozak onog grada heroja što se zove Beograd!”

 

Preneto sa sajta:
IZVOR TEXTA

Related posts